среда, 9. април 2014.

Samoća



Pre nešto više od pedeset godina u Americi je sprovedeno jedno istraživanje među studentkinjama, a ticalo se braka. Tri od četiri ispitane studentkinje odgovorile su da bi se udale za muškarca kojeg ne vole, ali im po nekim kriterijumima odgovara: zgodan, je, finansijski zbrinut, duhovit, inteligentan. Decenijama kasnije sprovedeno je vrlo slično istraživanje, a manje od deset odsto studentkinja odgovorilo je da se ne bi udalo za muškarca kog ne vole, makar i da poseduje te neke karakteristike.  Istina je da ljubav treba da bude prvi i osnovni kriterijum.
Iz mnogo razloga broj brakova kao i ljudi koji imaju stabilnu vezu drastično se smanjio protekle decenije. Pored brojnih problema koji muče našu državu i ovaj se postavlja kao jedan u nizu. Za dvadeset godina za čak 60% opao je broj sklopljenih brakova. Razlozi nisu samo ekonomske prirode, zavise i od sredine. Po nekim istraživanjima u Srbiji živi pola miliona ljudi koji nikada nisu zasnovali bračnu zajednicu, od toga 250 000 živi u seoskim sredinama. Među njima su situirani ljudi, sa kućama i imanjem, koji imaju sve uslove za zasnivanje porodice. Govori se i o tome da naše devojke neće da ostanu na selu, pa neženje traže mlade u Rusiji, Ukraini... U gradskim sredinama većina se vodi stihovima čuvene pesme „Ostaću slobodan, neću se vezati“. Istina je da život udvoje podrazumeva mnogo odricanja. Tu je čuveni strah od braka, jer mnogi se plaše promene u životu. Brak je prosto nadogradnja veze, učvršćuje tu vezu,  a u samom čoveku je potreba za bliskošću i sigurnošću.  Za mlade brak postaje  kazna a ne blagodet života.   Davno mi se obratila drugarica koja je bila u vezi nekoliko godina. Prošla je ona početna euforija, nije umela da prepozna  da li je za njenog momka veže ljubav ili navika, dok je ona razmišljala o raskidu on joj je predložio da žive zajedno.  Žargonski rečeno nju je smorilo to što je sve postalo isto, već viđeno i predvidljivo.  Vremenom su sve manje izlazili, vikednom filmski maratoni kod nje ili kod njega. Promenu je videla u prekidu veze, ali ipak se odlučila za zajednički život. Počele su svađe zbog  stvarih oko kojih se pre nikad nisu svađali, ali jutro posle bi dočekali zagrljeni u krevetu. Nekoliko meseci kasnije su se venčali i u srećnom su braku.
Čovek se vremenom prosto nadograđuje, odnosno MORA da dozvoli sebi da mu svako iskustvo postane lekcija, ali da ne gubi veru u ljude i ne pada u razočarenja. Pa drugačije se razmišlja u onim slatkim ranim dvadesetim, a drugačije u tridesetim godinama! Dok u dvadesetim postoje  igre i igrice, potraga i eksperimentisanje, u tridesetim čovek zna šta mu prija šta ne, za razne „ljubavne igrice“ prosto nema strpljenja, a ruku na srce – i seks je bolji xaxa! Prosto nestanu ona pravila „koliko puta treba da izađete dok se ne poljubite“, pa „šta će da pomisli o meni ako ga poljubim“, neka pitanja koja su pre dominirala prosto se izgube.
Međutim, šta to ljude odvlači u nekakav samački život? Loša iskustva, strah da ne budu povređeni, gledanje na to da je biti u vezi obaveza? Pa ne može život da bude mirno more, talasi su sasvim normalna pojava. Strah je takođe normalan, ali ako mu se prepustite postaće vaš zli gospodar. A obaveza – život čine obaveze, bežanje od njih je lenjost i sebičnost! Smatram da je uzrok tome što je sve više samih i usamljenih ljudi upravo ovo moderno doba, koje sa svojim dobrobitima ipak naplaćuje i danak. Ljudi su povezani, umreženi. Muškarci ne prilaze devojkama u kafićima i na javnim mestima, već na socijalnim mrežama. „Napredak veze“ postane uključivanje kamere i gledanje preko Skajpa, umesto fizičkog prisustva. Onda krenu „šprijuniranja“, posmatranja, razmatranja, ko je šta „lajkovao“ tamo nekom trećem, „ko ti je ovaj“, „ko ti je onaj“ – još jedan začarani krug.
Zar je lakše provoditi život u nekakvom iščekivanju princa na belom konju ili uglađene princeze? Ne postoji ni jedno ni drugo! Kad je čovek usamljen onda mnogo, mnogo razmišlja, polako gubi samopouzdanje i idealizuje potencijalnog životnog saputnika, odnosno saputnicu. Istina je da je ljudskom biću potrebno da se nekad malo osami. Tada ima priliku da bolje upozna sebe, da razmisli o svojim postupcima.  Ovo je ponekad potrebno, jer živimo u svetu koji je jako brz,  virtuelna komunikacija je postala zlatno pravilo, a ogromna količina informacija se razmenjuje u svega nekoliko sekundi. Sve to ima svoje dobre strane, a loše strane se pokazuju u tome da ne možemo sve da ispratimo i da dolazi do ishitrenih  reakcija. Dok  psiholozi objašnjavaju razliku između samoće i usamljenosti, sigurna sam da nije dobro ni jedno ni drugo. Samoća se tu pojavljuje kao izbor, a usamljenost kao stanje.  Opet kažem, u redu je malo se osamiti, uz neku knjigu, malo razmisliti, ali čemu to ako nemate koga posle da zagrlite?
Čovek je sklon krajnostima. Da pomenem društvene mreže. Osvanuo je naslov o „Tviter Kazanovi“, mladiću koji ima 25 godina i godišnje spava sa 200 žena. On kaže da „se usuđuje da kaže ono što drugi ne  smeju“.  Njemu se, dakle, nameću žene koje sa njim samo žele da spavaju. On se time ponosi.  Stvar je jasna – promiskuitet. Birajte, promenite na stotine partnera, pa to je bar lako! Dokažite sebe na drugačiji način, onaj ljudski – OSTANITE UZ NEKOG!
Ova tema mi se sama od sebe otvorila prošle nedelje. Zašto mnogi govore da im kućni ljubimac zamenjuje nedostatak voljene osobe? Divno je imati kućnog ljubimca, ali lepše je da u paru prošetate svog mezimca.  Zašto mnogi govore da više veruju životinjama nego ljudima? Životinje su divne, obožavam ih, ali svoj život ne bih mogla da zamislim bez voljene osobe, kao ni bez mojih kućnih ljubimaca. Prosto ne postoji ništa što vam može zameniti ili odložiti iskonsku potrebu da pored sebe imate nekog kog volite, kom verujete, sa kim možete da razgovarate i delite trenutke – i dobre i loše.
Na putu do ljubavi te ne deli klik na socijalnoj mreži. Na putu do voljene osobe treba da te vodi iskrenost. Ne pomišljaj  da će neko tvoju  iskrenost zloupotrebiti. Ako to i uradi to govori o toj osobi, a ne o tebi.  Ne dopusti  da te vodi   strah,  osloni se i na razum i na srce – nećeš pogrešiti.  Kada se usaglase  TO JE TO! Ne biraj samoću, to je lakši način, jer vreme naplati svoje, godine prođu, onda zaista upoznaš samoću i usamljenost i sve ono loše što sa sobom nose.  
Seka

среда, 2. април 2014.

Ko ne voli životinje ne voli ni ljude



Društvenim mrežama se širila vest da Vojska Srbije planira da žrtvuje osam pasa, nemačkih ovčara, za vršenje eksperimenata,  na  farmi instituta za medicinska istraživanja VMA, što su preneli i mediji. Veliki broj građana reagovao je na ovo, a  na internetu postoji peticija protiv tog postupka.  Ministar odbrane je naredio da se obustavi projekat testiranja na psima koji više ne mogu da obavljaju zadatke u jedinicama Vojske Srbije. Ministar je doneo pravu odluku i na tome mu čestitam.
Psi su izuzetna bića.  Nemački ovčar spada među pet najinteligentnijih rasa na svetu. Brzo uči, hrabar je, odan, ima tako topao i mio pogled, radoznao je ... krase ga osobine na kojima čovek može da mu pozavidi samo, a eto  veran je  čoveku, ali čovek njemu nije! Upravo zbog osobina koje poseduje nemački ovčar je često  policijski ili vojni pas, a  odlični su kao kućni ljubimci i mogu pomoći ljudima sa posebnim potrebama.  Prošle godine u Velikoj Britaniji čovek je šetao svog psa u parku. U pitanju je ženka nemačkog ovčara. Jednog trenutka se otrgla i potrčala prema žbunju. Njen vlasnik je dozivao, ali ona nije htela da se vrati. Prišao joj je i video tamnu  kesu. Primetio je da se kesa pomera, a u njoj je bila beba stara tek nedelju dana! Da je bespomoćna beba provela još malo vremena napolju posledice bi bile fatalne. Jedan čovek sa naših prostora, iz sela nedaleko od Kuršumlije, otišao je sa traktorom i psom u šumu po drva za ogrev. Na njega se prevrnuo traktor, ispod kojeg je bio deset sati, a pomoć je doveo njegov pas. Žena iz Njujorka zahvaljujući svom dobermanu ustanovila je da ima agresivni rak dojke. Pas je na svoj način uporno pokušavao da joj skrene pažnju na potkožnu izraslinu koju ona nije primetila. Devojka iz Amerike doživela je saobraćajnu nesreću u toku testiranja svog automobila u sporednoj ulici. Zbog prebrze vožnje doživela je nesreću i bez svesti ostala je zarobljena u automobilu. Probudio je  pas, koji je odmah počeo da je spašava. Prvo je sa njenog lica očistio tragove krvi, izvukao iz automobila i vukao do glavnog puta gde joj je ukazana pomoć. Taj pas nije bio njen, taj nemački ovčar  nije bio ničiji. Ubrzo je završio u skloništu za životinje, dali su mu ime Heroj, a onda ga je usvojio trener koji se specijalizovao za obučavanje spasilačkih pasa… Mnogo je primera o psima koji su vođeni svojim instinktima i emocijama spasili čoveku život!
11. marta 2013. godine  stupila je na snagu zabrana prodaje i uvoza kozmetičkih proizvoda i njihovih sastojaka, kao i proizvoda za ličnu higijenu, koji su testirani na životinjama bilo gde u svetu.  Iako ljudi i životinje imaju potpuno drugačiji metabolizam, sve veći broj životinja se koristi u raznim medicinskim istraživanjima, sa obrazloženjem da će to pomoći u razvoju medicine i pored toga što  životinje potpuno drugačije reaguju na određene supstance. Naime, sredstvo protiv bolova paracetamol ljudi dobro podnose, ali otrovan je za mačke. Arsenik je otrovan za ljude, ali za ovce je neškodljiv. Mnogi lekovi koji su se pokazali kao uspešni prilikom testiranja na životinjama, čak u 90% slučajeva se odbacuju prilikom kliničkog testiranju na ljudima kao neuspešni jer ili nemaju efekta ili imaju previše neželjenih efekata. Čak i psihička stanja, takozvane bolesti modernog doba kao što je depresija ispituju se na životinjama, koje muče,  izlažu  bolovima ne bi li im izazvali određene reakcije što je apsurdno! Anoreksiju proučavaju tako što izgladnjuju životinje. Na kraju te “rezultate” proglase beznačajnim…  Životinjama ubrizgavaju velike količine alkohola kako bi dokazali da alkohol nije dobar za mlade, izlažu ih zvučnim šokovima da bi dokazali da buka oštećuje sluh! Otkrivaju “toplu vodu”, mučeći nedužna bića! Naravno sve postaje biznis, posao, tako da postoji čitava grana industrije koja se bavi uzgajanjem  životinja za naučno-medicinska istraživanja, sve sa opravdanjem da se radi o dobrobiti čovečanstva! Ljudi savršeno znaju da su cigarete, alkohol, razne supstance koje konzumiraju štetne po njihovo zdravlje. Nije tu potrebna nikakva studija koja je nastala  posle mučenja životinja! Ogroman broj ovih nedužnih bića ubijaju prilikom testiranja šmikne, šampona, sredstava za čišćenje…
Po čemu se to ljudi razliku od životinja zvuči kao pitanje na koje je lako dati odgovor. Ljudi  poseduju onu osobinu da jedno misle a drugo govore. Pas je vođen svojim instinktom, emocijama, veran je svom vlasniku čak i onda kada se vlasnik ne ponaša lepo prema njemu.
Na žalost veliki broj životinja živi u laboratorijama. Njihov život je  kratak i bolan. Ljudi su sami sebe proglasili za superiorna bića, vladaju planetom, pa i životinjama.  Ljudi prosto mogu da izvrše određene radnje koje životinje ne mogu, sa druge strane životinje mogu mnogo toga što čovek ne može, ali prosto žive u prirodi i sa prirodom. Postoje sa razlogom!
Pas ne može čoveku da zameni potrebu za drugim ljudskim bićem, ali će mu u život uneti radost. Pokazaće čoveku kako se cene male stvari, kako se ceni ono malo pažnje. Pokazaće iskrenu zahvalnost, bezuslovnu vernost. Vratiće čoveku one  vrednosti koje gubi u ovoj sveopštoj jurnjavi.
Seka

среда, 26. март 2014.

Čuvajte mir i živite sa Bogom



Prošle nedelje, 20. marta, stiglo nam je proleće, godišnje doba kada se priroda budi, ukrašena  visibabama, ljubičicima, ljiljanima, đurđevkom...  Poseban, neodoljiv miris se oseti u vazduhu, ali poslušajmo priče naših baka, da ne brzamo sa uskakanjem u laganu garderobu.  Ujedinjene Nacije su 20. mart proglasile Međunarodnim danom sreće, a ove godine se desilo da nam sa tim danom dođe i proleće. Ljudi godinama i godinama tragaju za srećom tražeći odgovor na pitanje šta je sreća zapravo. Mnogi su pokušali da je objasne, definišu i nađu put do nje. Jedno što sigurno znamo je taj osećaj, taj trenutak kada nas sreća obuzme. Rečima se ne može opisati. Ono što je davno rečeno, ono što je ISTINA danas se  shvata tek kao „jeftina fraza“, a to je da sitnice čoveka čine srećnim.  Možda zbog brzog vremena u kom živimo, brojnim informacijama, u većini slučajeva nepotrebnim, kojima smo svakodnevno izloženi. Sa druge strane danas se sreća vezuje za novac i materijalne stvari. Više puta sam u svom blogu pominjala baš te meterijalne stvari.  Ja kao i svaka žena volim cipele, torbe, nakit... E sad, to što se drugi bave mojim cipelama, torbama i nakitom, kao i njihovim cenama - tu zaista ne mogu ništa, nemam nameru da se pravdam. Na kraju krajeva kupljena stvar se prosto istroši, zaboravi, izgubi... ne čini nas srećnim koliko nas samo trenutno nekako zadovolji.  Sreća je posebno stanje uma, nešto što ne može objektivno da se sagleda ni definiše. 
Život čine usponi i padovi. Nailazimo na prepreke, koje ponekad  obeshrabre, tako čoveka obuzme briga, počnu da ga muče razna pitanja: šta je bilo, šta se to dešava i šta će tek biti... Prosto prošlost treba ostaviti tamo gde jeste, živeti u sadašnjosti, radovati se budućnosti. Mislite pozitivno, čaša je polu puna, a ne polu prazna! Ne započinjite ništa sa stavom „ja to neću moći“! Ostanite dosledni sebi. Uvek će biti savetodavaca i dušebrižnika. Kroz život se trudimo oko mnogih stvari, tako i treba da se potrudimo u pronalasku odgovora na pitanja koja nas tište. Danas budite bolji nego juče, ali ne poredite se sa ljudima oko vas, poredite se sami sa sobom! Budite ambiciozni, ali nikako zavidni. Zavist brzo nadvlada čoveka, on joj se preda i tako se izgubi.  Nemojte da želite da nekog preteknete, da budete uspešniji od drugog. Radujte se tuđim uspesima i radite na sebi neprestano. Uživajte u onom što radite. Nemojte da se zatvarate u sebe. Svaki dan donosi obaveze, organizujte se, napravite plan za sutra. Lako je potonuti. Lako je dopustiti brodolom sopstvenoj duši... ne prepuštajte se depresivnom stanju, tako malo je potrebno da se trgnete, pozovete prijatelja i izađete na vazduh. Kroz život ne možemo sami. Na nas kao i na našu sreću mnogo utiču drugi ljudi. Uvek nam je potrebna podrška, osećamo se lepo kada tu podršku osetimo. Čovek kao društveno biće prosto ne može sam. Volite i dopustite da budete voljeni!
Naše želje nas vode napred. Sanjajte i želite, ali ne dozvolite da vam dan prođe u sanjarenju! Verujte u svoje ciljeve, da bi uspeli nije stvar samo u planiranju, morate istinski verovati u to što želite. Ako ne ide kako ste zamislili – ne dozvolite da vas to obeshrabri. Ne može sve uvek da ide po planu, onako kako ste zamislili. Prosto određene okolnosti to ne dopuštaju. Tada morate da upoznate strpljenje.  Ništa ne dolazi preko noći. Kao  devojčica sanjala sam sebe ovakvu kakva sam danas, a ne prođe dan da se ne setim te malene devojčice koja je živela za svoj san.
NE BUDITE LENJI! „Nema sramotnijeg ni luđeg zanata od dangubice, besposlice i lenjosti”, rekao je  Dositej Obradović . Lenjost je prosto nedostatak volje da se u nešto uloži energija. To nije prirodno stanje. Niste bankrotirali ako vam je prazan novčanik već onog momenta kad vas baš ništa ne oduševljava! Zbog interneta sve je nekako “na dohvat ruke”, čovek je zavladao tehnologijom, ali dopušta da tehnologija vlada njime, upao je u sopstvenu zamku. Tada ne vidi sreću koju ima, traži onu koju nema.
Eto, došlo je proleće. Samo pogledajte prirodu. Pogledajte kako se budi, kako se taj proces ponavlja i ponavljaće se iz godine u godinu.
Pazite kako usmeravate svoje ciljeve, uvek može da se dogodi sukob poslovnog i privatnog. To će vas izbaciti iz koloseka. Dopustite da vam tuđ uspeh bude motivacija. Ne budite pohlepni. Živite u sadašnjosti. Zaljubite se. Ne gledajte negativno na život već mu se dajte, prepustite se. Što više vremena provodite sa ljudima koje volite. Poklonite im nešto, nek taj poklon ne bude materijalna stvar već prosto vaše vreme, lepa reč, savet, ZAGRLJAJ! Smejte se! Osmeh je poklon od prirode. Ništa ne košta a mnogo znači.  Budite ISKRENI prema sebi i prema drugima. Ne dozvolite sebi  da pomislite da je iskrenost mana, a da će vas zatvorenost sačuvati od nečije priče, osude. Zatvorite se, o da, to je nekako lakše, ALI - postaćete slepi za tuđa osećanja, gluvi za svoje emocije. NE BEŽITE OD SEBE!
I verujte! Budite spremni na borbu koja se zove život. Tako ćete dostići svoju sreću. Strpljivo podnosite nevolje, time ćete uništiti očajanje. Očajanje razara dušu. Duša ne sme da ostane žalosna pred bitkama koje je čekaju! Setite se Boga. Molite se u sebi, na svoj način. Na svom putu nailazićete na tugu. Radi duševnog mira čovek mora da se pomiri sa tugom, mora probuditi radost u sebi. I poslušajte velike reči velikog čoveka, oca Tadeja: „Treba da se opustiš. Ne uzimaj previše na sebe brige ovoga sveta, već čuvaj mir i živi sa Bogom. Neka ide kako ide...“
Dopustite životu da se dogodi, sreća vam je uvek na dohvat ruke – uhvatite je!
SA

среда, 19. март 2014.

Izvozimo pamet!



Širom sveta čulo se za našu zemlju zahvaljujući ljudima, uspešnim u svojoj profesiji. Pre svega tu su mladii, koji na takmičenjima u raznim naučnim oblastima beleže izuzetne rezultate, što ih motiviše da budu vredni i uporni. Tu su  i naši sportisti, pevači, glumci, tako obični a tako neobični ljudi, koji  širom sveta predstavljaju našu zemlju u najboljem svetlu.
Nedavno je odjeknula vest da je novosadski Fakultet tehničkih nauka  otpustio profesorku Ivanu Kovačić.  Inače,  prema bodovanju našeg Ministarstva nauke, ona je dobila naučni rang A1, najviši mogući. Ona je jedna od pet najboljih mladih naučnika u zemlji i ujedno jedna od najboljih evropskih fizičara-mehaničara današnjice, a gostujući je predavač na dva univerziteta u inostranstvu! Da li ona, veliki stručnjak u oblasti kojoj se posvetila, prosto nekome smeta svojim kvalifikacijama, a sigurno je da zaslužuje viši položaj! Problem je nastao kada je trebalo da dobije status redovnog profesora, a o njenom radu i zalaganju svedoči  to što joj je povereno da predaje čak deset predmeta! Iako joj univerziteti iz inostranstva  nude posao ona nema nameru da napušta Srbiju! Ne želi da je “proteraju” oni koji su manje kvalifikovani od nje, želi da i dalje ostane posvećena svojim studentima koji su njena predavanja ocenili ocenom 9,77…
Posle raspada Jugoslavije i ratova, većine država Balkana suočava se sa iseljavanjem visokoobrazovanih ljudi. Rezultati istraživanja pokazuju da najveći problem sa tim imaju Srbija i Bosna i Hercegovina, odakle godišnje ode i do 12 000 obrazovanih ljudi!  Oni koji odlaze u daleke zemlje imaju u većini slučajeva između 25 i 35 godina. Samo iz Srbije u protekle dve decenije otišlo je oko 300 000 mladih ljudi…  Pored pada nataliteta i visoke stope  nezaposlenosti  naša zemlja se suočava sa trećim problemom - iseljavanjem! U Velikoj Britaniji na gotovo svim univerzitetima mogu se naći ljudi iz naše zemlje koji su tamo zaposleni kao profesori!  Mladi i dalje napuštaju Srbiju, što u toku, što posle studija. U istraživanju na jednom beogradskom fakultetu čak 82% mladih se izjasnilo da svoju budućnost vide van granica naše zemlje. Oni se nadaju boljem poslu i napredovanju u karijeri, gde će posao dobiti zbog svojih kvalifikacija, a ne zbog pripadnosti određenoj političkoj partiji.  Svako ima pravo na političko opredeljenje, neko želi da to iznosi javno, neko želi da to zadrži za sebe. Normalno je da su tu i ljudi koji su apolitični, koji prosto ne znaju, a i ne zanima ih,  ko je na vlasti, kada su izbori... Njih zanima da rade ono što umeju. Kada zakucaju na mnoga vrata i budu odbijeni prosto odustanu, spakuju kofere i odu. Iako su spremni na to da se prekvalifikuju, ne bi li ostali u svojoj zemlji i imali kakvu takvu egzistenciju odlaze da krenu od nule, neretko  pristaju na bilo kakav posao, čekajući svoju šansu koju svojim  radom i zalaganjem dobiju! Posle toga svoju zemlju posećuju retko ili uopšte ne dolaze, a da se vrate za stalno nemaju nameru. MILIONI  ljudi koji su poreklom iz naše zemlje žive u devedesetak  zemalja sveta. U  Americi postoji  11 naselja koja nose ime Beograd, a zajednice naših ljudi postoje i u Tasmaniji i na Aljasci. Nema univerzitetskog centra gde neko od njih nije zaposlen kao profesor ili asistent. To govori o njihovoj sposobnosti,  ali da li da se ponosimo time što su svojim radom uspeli u dalekim zemljama, ili da budemo razočarani što su morali da napuste zemlju u kojoj su se rodili i gde pripadaju?
Pre nekoliko godina je utvrđeno da je prvi čovek koji se iz Srbije preselio u Sjedinjene Američke Države  bio Đorđe Šagić.  Davne 1815. godine on je stigao brodom u Filadelfiju.  Nakon Drugog svetskog rata jedan broj ljudi se preselio u SAD, Kanadu, Veliku Britaniju i Australiju. U trećem talasu, početkom šezdesetih godina prošlog veka zbog velikog broja nezaposlenih tadašnja Jugoslavija je otvorila granice i dozvolila svojim stanovnicima da odu na privremeni rad u inostranstvo. Država je  potpisala  sporazume  sa zemljama kojima je bila potrebna radna snaga.  Devedesetih godina prošlog veka Kanada je otvorila vrata za  naše stručnjake iz oblasti  prirodnih i elektrotehničkih nauka.
Danas, posle propasti velikog broja fabrika, ogromne  nezaposlenosti,  ljudi i dalje odlaze. Sa druge strane, diploma nije uvek potvrda nečije sposobnosti, znanja, umeća. Veliki broj njih zamenilo je studiranje radom, a sa druge strane nije  redak slučaj da neki rade skroz druge poslove u odnosu na ono za šta su se školovali. Prosto su se pronašli u nečem drugom i uspešni su u tome. Njihovi potomci  će se školovati na jeziku države u kojoj žive, vreme će učiniti svoje,  deca će odrasti, neće zaboraviti na svoje korene, ali će ostati tu gde jesu. Nemačka, jedna od najrazvijenijih zemalja Evrope trenutno traži veliki broj radnika iz zemalja van Evropske Unije. Tu su poslovi za medicinske sestre, stručnjake iz oblasti robotike, kao i električare i mašinovođe. Sve to zvuči kao spas za nezaposlene u Srbiji, ali od onih koji odu veliki broj se neće vratiti…
Desi se i da se neko vrati. Odmah ga sačeka pitanje “A zašto si se vratio?”.  Dobiju ime “povratnik” i suočavaju se sa razlikama u društvu kom zapravo pripadaju u odnosu na društvo u kom su živeli. Nailaze na priče o lošem životu, na svoje stare prijatelje koji su izgubili svaku nadu. Vratili su se ipak,  svojoj zemlji  žele da  ponude ono što su naučili tamo negde daleko.
Iza nas su izbori. Stranke su trošile prosečnu platu za par sekundi na televiziji. Utrošen je novac koji je mogao da se iskoristi u lečenju bolesne dece, novac koji je mogao da pomogne mladima da se školuju, novac koji je mogao da pomogne onima koji su gladni. Ostaje nam da se nadamao, da verujemo da će mladi biti i ostati budućnost ove zemlje.
Prošle nedelje jedna lepa vest se širila društvenim mrežama, vest o tome da je u jednom danu rođeno 1909 beba, što je rekord u poslednje dve decenije. Zvanične informacije o tome u medijima nisu bile objavljene, da li zbog predizborne kampanje, da li zbog novih “estradnih afera”… Sve u svemu svakog dana nov život se rađa. Ta bebica jednog dana će stasati u čoveka koji zaslužuje da živi, radi i da ima svoju porodicu. Nadam se da će doći dan kada ćemo izvoziti voće, povrće, razne namirnice, a ne ljude.
SA