уторак, 14. јул 2015.

RASKOL


Odavno su se ljudi podelili: po religijskoj, nacionalnoj, politickoj  i raznim drugim pripadnostima. Onda su i oni koji su do juče imali isti stav, isto razmišljanje nastavili da se dele. Tako  je nastajalo sve više grupa i grupica, sa obrazloženjem da pomognu narodu, a dok je njihovim čelnicima sve bolje – upravo narod je taj koji ispašta. Svedoci smo političkih previranja, od jedne političke partije nastanu nove tri, od te tri još tri, samo dodaju novu reč u nazivu, još jedno slovo u skraćenici i po koji epitet u sloganu- i dalje veruju i u siti cilj, ali ne mogu da se slože oko toga ko će biti na vrhu.
No dobro, politika je to, ne razumem se u nju niti pokušavam da je shvatim. Ono što me ipak boli je raskol i mržnja među onima koji su iste religijske pripadnosti, a koji se dele, formiraju nove, kanonski nepriznate crkve, a što ispaštaju oni koji teže ujedinjenju i slozi. 
Dok sam sa svojim prijateljima planirala put u Solun, sa željom  da obiđem pravoslavne svetinje kako u Grčkoj tako i u Makedoniji na FB sam naišla na link o vladici Jovanu Ohridskom.  
Ovaj čovek posvetio je svoj život crkvi i pravoslavlju. Pošto je završio dva fakulteta zamonašio se i iste godine rukopoložen je u  jerođakona i jeromonaha, a kasnije i u episkopa. Međutim, raskol je uveliko trajao. Još 1967. godine Makedonska crkva se odvojila od Srpske pravoslacne crkve, postaje kanonski nepriznata od strane kako Srpske pravopslavne crkve i ostale pomenske crkve, koje su ostale u jedinstvu sa Pravoslavnom ohridskom eparhijom.  Ohridska eparhija ostaje jedina kanonski priznata crkva na teritoriji Republike Makedonije.
 Jovan Ohridski, rođen kao Zoran 1966. Godine, svoj život je posvetio velikom cilju – borbi za jedinstvo crkve. Za sve one koji žure da steknu materijalno, a zapostavljaju i zaboravljaju na duhovno, poneo je težak Hristov krst. 
Pod bremenom lažnih optužbi za proneveru  proveo je pet teških godina u makedonskom zatvoru, u izuzetno lošim  uslovima. Tu mu se narušilo zdravlje, nije imao adekvatnu terapiju, niti pravo na pričest, posete... bili su mu uskraćeni svi oblici komunikacije. 
2015. godine je pušten na slobodu. Govori kako ga zatvor nije promenio, ali mu je zdravlje ozbiljno narušeno. Tokom teških zatvorski dana dobio je šećer i povišen krvni pritisak, ali njegov duh ostao je jak. Kako kaže, uveren je da je na pravom Hristovom putu i odlučan da nastavi svoju plemenitu misiju, što mu daje smisao životu,  a to je jedinstvo crkve i vere. 
Njegova sloboda je uslovna. Uslov je jedan – da ne počini istu stvar zbog koje je pritvoren. 
Pitam se kako čovek može da uradi PONOVO ono što NIJE uradio nikad?!  Blaženstvo je  pronašao u Sankt Peterburgu. Pozvao ga je ruski patrijarh Kiril i Novodevičji manastir je njegova privremena adresa. Tu vida ožiljke od tamnovanja, koje mu je narušilo zdravlje i podvrgnut je detaljnim pregledima. 
 Iako je bolest zahvatila gotovo sve delove tela ovaj veliki čovek se nada će sa njegovim telesnim zdravljem biti sve u redu, ne bi li nastavio svoju duhovnu misiju.  Kome smeta njegov časan put? Kome smeta njegova dobrota, iskrenost i istrajnost. Onima zbog kojih je na godinu i po dana zatvora osuđen  2004. zbog „podstrekivanja na etničku i versku mržnju“. Obrazloženje je bilo da je u crkvenom kalendaru oklevetao MPC. Robijao je 220 dana. Na dve godine osuđen je 2006, pod optužbom za proneveru 57.000 evra. U zatvoru je bio 256 dana. Sličan je bio proces u Velesu, gde je takođe optužen za proneveru.  Kome je smetao čovek koji je mogao biti veoma uspešan inženjer, koji se opredelio za duhovnost?
Želela sam da posetim makedonske crkve, da prisustvujem liturgijama,  po davno uspostavljenim pravilima koje sam upoznala. Govorili su mi da ne pokušavam. Govorili su mi da je sve drugačije. Govorili su mi o raskolu u crkvi. „Raskol u crkvi“ – rečenica koja mi je odzvanjala u glavi. Zar je došlo vreme da “oni na vrhu“ kreiraju i crkvu po svojoj meri, veri, religiju, ljubav... Da skrnave ono najsvetije, ono što se ne sme dirati! Opet je politika umešala svoje dugačke ljigave prste, ovog puta u čovekovu nadu, u čovekov spas.
Iznenađena, zatečena, šta mogu da kažem? Čuvajte ono što ste nasledili od svojih predaka. Koje god vere da ste! Ne skrnavite ono sveto i nedostižno. Molite se. Sledimo primer mučenika vladike Jovana Ohridskog kome su uzeli sve, ali dušu nisu mogli! Čuvajte svoje duše! I verujte.
Nećeš naći dva ista kamenčića na plaži, nećeš naći dva ista čoveka među sedam milijardi. Ma koliko i naišli na slične, pojedinca će uvek nešto činiti drugačijim, posebnim. A šta ako se pojedinac dohvati moći, moći onako kako je vidi van svakog sistema vrednosti, moći koju čine samo novac i materijalna dobra, kakav će to biti dan? Dan kada pojedinac postaje  sopsteno udruženje, stranka, vera –  asocijalno biće, robot bez kontrole?
Ne dozvolite to sebi. Verujte! Bog je Ljubav! 

Svetlana...

1 коментар:

  1. Пријатно сам се изненадио Секо малопре кад нађох овај твој текст и блог. Веровао сам чим си још давно крочила на естраду и на ТВ да ћеш постати звезда и то се десило, јер сам препознао твоје квалитете. Сада опет си ме пријатно изненадила писањем о озбиљним стварима и то поготово на тему религије чиме се бавим. Лепо си схватила голготу владике Јована али ту голготу пролази цео србски народ у БЈР Македонији од кад се она отцепила а и пре тога у Титовој Југославији, када су отцепљивањем од Срба створили у свој језик, и нацију, и Цркву, и Републику. За неверовати је колико нас Србе већина тих БЈР Македонаца мрзи, то је у равни бугарских фашиста, црногораца-милогораца, хрватских усташа и албанаца а како и неби када су Тито и Ватикан кумовали тим "Македонцима" и основали им оно што малопре рекох: Републику, нацију, језик и Цркву, све то од Срба као и сличне нове нације на простору бивше Југе ("Бошњаци", већином Хрвати, нова нација "Црногорци", итд.). Али да скокнемо мало до естраде и наше фолк музике Секо што је твоја професија. Зашто је Суперфинале ове сезоне Звезда Гранда одржано у БЈР Македонији? Зашто су првих четворо суперфиналиста два Бошњака и два БЈР Македонаца? Зашто у свих 12 Суперфиналиста није било ни једног Србина, осим само две Србкиње и једне Ромкиње а остало су све били Бошњаци и БЈР Македонци? Ја на то немам објашњење. Да ли Срби православни више не умеју да певају? С обзиром да је жири одлучивао до финала ко ће проћи ту ми је нешто сумњиво, поготово што је "Босанац" у жирију имао јак утицај. Али колико знам и ти Секо си из Босне пореклом, па ето ја не бих никога да омаловажавам него да те питам о овим мистеријама у вези управо протекле сезоне Звезда Гранда, ако знаш да ми кажеш, јер не знам вреди ли за то да лично питам Звезде Гранда, мада сам им на Фејсбуку написао та своја запажања на чету али на то су они остали без коментара а ја нисам хтео даље да их гњавим у вези тога да не кварим "музички угођај" :-)
    Владимир Јанковић, Београд, Србија, vjbgdser@eunet.rs
    Мој блог: http://pravoslavnasrbskazajednica.blogspot.com

    ОдговориИзбриши