среда, 15. јануар 2014.

SHOW PROGRAM LJUBAVI!

U današnje vreme, ako ništa drugo, lako je skrenuti pažnju na sebe i to ne svojim delima, radom, već iznošenjem „prljavog veša“ iz svog života, prozivajući one u koje ste se bukvalno do juče kleli.  Razni rijaliti programi su omogućili da oni čija je biografija protkana  hobijima a ne profesijom dođu na naslovne strane. Mislim da se svaka situacija može rešiti mirno, bez pompe – da li je u pitanju razvod, raskid, svađa... Sve se to može rešiti oči u oči. Čemu tamo neka „javna pisma“ medijima, reči kojima demantuješ samog sebe, ono što si govorio?
U psihologiji zaljubljenost povezuju sa sužavanjem svesti, što može da dovede do loše  procene.  Svako ima pravo na tu „suženu svest“, svako ima pravo da se zaljubi. Veza dvoje ljudi protkana je lepim stvarima, ali naravno i problemima. Na njima je da reše svoje probleme, ne bi li uspeli da nastave dalje zajedno. Ukoliko u tome ne uspeju raskid je neminovan. Ukoliko je u toj vezi bilo zlostavljanja verbalnog ili psihičkog, nadležan je određeni  sud, a ne mediji i javnost.  Ako ste  javna ličnost, uspešni u nekoj profesiji, imate svoju vernu publiku, normalno je da će njih zanimati i šta se dešava u vašem privatnom životu. Ružno je koristiti medije i tuđu popularnost da bi  loše govorili o bivšem partneru, a još ružnije je stiicati tu istu popularnost lošim rečima upravo o osobi sa kojom ste do juče delili sve. Sve to može normalno da se kaže, prosto dvoje ljudi više nisu zajedno, razvode se, naišli su na prepreku koju ne mogu ili ne žele da savladaju i tu nema dalje priče.
I  devojka koja radi u marketu na kasi, i devojka koja radi u butiku, mladić koji kao konobar sa osmehom na licu dočekuje goste u restoranu... pa i oni prolaze kroz težak period raskida od voljene osobe, ili se bore sa raznim problemima, ali nastavljaju da rade svoj posao, da niko neće čak ni po njihovim licima zaključiti da li ih nešto tišti, muči... Oni će se obratiti onima koji i treba da znaju šta im je na duši, svojim najbližima, svojim prijateljima.
Nisam naučena da se žalim. Verujem u sebe, znam da svaki problem ima rešenje, čak i onda kad deluje teško, kad mislimo da se nalazimo pred zidom koji ne možemo ni da preskočimo ni da srušimo - rešenje uvek postoji! Život mi je doneo mnogo dobrih stvari, ali kao i svakome bilo je i lošeg. Meni se dogodila vanmaterična trudnoća. Uz svoje najbliže sam prolazila kroz to, nisam ni pomišljala da će mediji to da otkriju i pišu o tome. Javna sam ličnost, za to se saznalo. Sama sam  birala svoju profesiju, rešena da nosim sav teret koji ona nosi , i dobro i loše. Javno sam govorila na tu temu  u nadi da ću nekako, vođena svojim iskustvom pomoći svim onim ženama koje su kroz to prošle. Onda naiđem na priče  od onih koji žele tu scenu, ne shvatajući da je i za nju, kao i za sve, potrebna PROFESIJA: „Izgubila sam bebu“, pa „Nikad nisam bila trudna“ od jedne te iste osobe, u kratkom vremenskom periodu.  Da se tu zaustavim i da se zapitam da li je moguće da se čovek poigrava onim najintimnijim stvarima zarad naslovne strane, a posle toga, kad đavo odnese šalu mediji budu „krivi“ jer su „loše preneli“. Zaista ne razumem i mislim da nikad i neću razumeti. Lako je postati slavan. Lako je naći se u novinama, televizijskim emisijama. Napravi nekakvu  ludost, baci je u javnost, što je danas prilično lako, i odmah će te saletati pitanjima „zašto si to uradio/la“. Eto ti slave. Nego, ona stara „svakog čuda tri dana dosta“. Ako ne ostavljaš konkretna dela, nešto  po čemu će te ljudi prepoznati, nestaćeš baš onako kao što si i došao – brzo!
Ljubav je izgleda najbolji marketing.  Biti zaljubljen kao da je zanimanje. Prosto ne stignem sve da ispratim, ispričaju mi prijatelji, pročitam na portalima. Zbunim se. Danas im  ljubav cveta kao prolećna bašta, dok oni pričaju o svojim planovima za budućnost kao da  već u  glavama pišu to već pomenuto „javno pismo“ gde objavljuju svoj raskid! Jedno je rijaliti šou, drugo je realan život! Ja verujem u ljubav. Verujem da se može desiti, kako kažu, na prvi pogled. Taj takozvani prvi pogled nije pogled u fizički izgled, to je ona neobjašnjena fantastična privlačnost koju osetite. To je energija koju ćemo u svojoj mudrosti prepoznati, a u svojoj gordosti ignorisati. Sa druge strane, ljubav dvoje ljudi je njihova intima, njihova priča, njihova slatka i najslađa tajna.
Ljubav je svima dozvoljena. Zaljubiti se u nekog nije greh. Pa rado se setim kada smo bili deca, one prve ljubavi koje su se rađale u pogledima. Ko nije imao simpatije i zaljubljivao se taj nije živeo. Bila su to ona vremena kada nismo po socijalnim mrežama kukali zašto nemamo pažnju tog nekog tako „posebnog“ već smo u spomenarima na pitanje „Ime vaše simpatije“ pisale početno slovo i stavljale tačkice, a kako je spomenar išao iz ruke u ruku nadale smo se da će baš ON videti da je taj. Eh te dečije simpatije.  Prosto dođu pa prođu, ali su bar bile iskrene, za razliku od SHOW PROGRAM LJUBAVI!
Xoxo SA

среда, 8. јануар 2014.

Mir Božiji, Hristos se rodi!



Dan koji sa radošću iščekujem je Božić. To je poseban praznik, praznik porodice, kada su najmiliji na okupu, simbol rađanja novog života, praznik dece, porodice...  Svake godine postim četrdesetodnevni post koji se završava Božićem. Smatram da se post ne svodi samo na konzumiranje određene hrane, ima svoje dve strane,  a to su duhovna i telesna. Svodi se na to da u svojim dušama nađemo mir, da na dobro mislimo i da dobre stvari  radimo, čime naučimo da tako treba  da idemo kroz čitav život, a ne samo u danima posta.
Danas, osmog januara, Srpska pravoslavna crkva i pravoslavni vernici obeležavaju drugi dan Božića, Sabor presvete Bogorodice. Današnji dan je posvećen presvetoj Bogorodici koja je rodila Isusa Hrista. a sutra se slavi spomen na svetog arhiđakona i prvomučenika Stefana, koga brojne porodice praznuju kao krsnu slavu.
Lepota praznovanja Božića ogleda se u tome što je svaka zemlja koja slavi Božić po julijanskom kalendaru unela neku svoju tradiciju.  Čime god se bavila, kojim god poslom, u kući žena je domaćica i na njoj je da spremi česnicu.  Dana kada je Božić, iako sam ranoranilac, ustanem ranije nego obično i pripremim česnicu. U njoj sakrijem novčić i uvek pomislim ko će da ga od mojih najmilijih  pronađe, jer simbolizuje sreću i blagostanje u predstojećoj godini. Dok se česnica peče sa velikim uživanjem postavljam trpezu, srećna, baš kao što je i ovaj praznik – pun radosti i ljubavi. Zatim zajedno sa svojim suprugom okadim kuću tamjanom. Našim domom se proširi taj divan, veoma prijatan miris, koji čoveku prosto uliva mir i snagu. Postoji verovanje da miris tamjana tera zle sile, a čak pre 5000 godina njime se trgovalo na Arabijskom poluostrvu i u severnoj Africi. Bio je vredan poput zlata. Mudraci su darovali tamjanom tek rođenog Isusa. Danas, tamjan je ostao misterija naučnicima, veliki deo njegovih sastojaka nije poznat. Smatram da mi, smrtnici, ipak ne treba da znamo sve, pa čak ni tu tajnu zašto ovaj divan miris  utiče pozitivno na čoveka i  izaziva osećaj mira, a dokazano je da  smanjuje stres.
Dan pred Božić moj suprug donosi Badnjak. Time se u dom unosi zdravlje, sreća i napredak. Uz Badnjak, tu je i žito, da godina bude plodna, kao i slama, jer se upravo na njoj rodio Isus. Sa zalaskom sunca, na Badnje veče, Badnjak unosimo u kuću. Na našoj trpezi bude riba, pasulj prebranac, pogaču umesim bez kvasca, a tu su i  orasi, suve šljive, badem, lešnici... Posle večere ostavim ponešto na stolu, ne sklonim sve, u duhu običaja ovog svetog dana.
Božić slavimo sva tri dana. Kuća nam je puna gostiju, dragih  prijatelja, sa kojima suprug i ja provodimo celu godinu, a čije su porodice daleko. To je posebna prilika da se okupimo, da provedemo vreme zajedno, prisećamo se svega lepog što smo zajedno prošli i nazdravimo uz vino – za zdravlje, sreću i lepu budućnost.
Božićno jutro...  Osmeh mi ne silazi sa lica. Dok ispijam prvi gutljaj kafe uvek se prisetim svog detinjstva, ljubavi koja mi je bila davana, kada smo živeli veoma skromno, kada mi neke materijalne stvari nisu bile dostupne, a nisam ni želela skupe poklone. Učena sam i vaspitavana da tuđe poštujem, a svoje volim, da se samo radom i upornošću može ostvariti želja, da se materijalna stvar prosto može izgubiti, uništiti, da su čista duša i čist obraz najbitniji u životu.
Godine su prošle, toliko toga se izdešavalo. Ja sam sazrela, u braku sam sa čovekom kog obožavam, a opet sa žarom onog malenog deteta radujem se tom velikom danu, a juče sam ga obeležila u krugu svojih najdražih. Dane pred Božić sam iskoristila da spremim razne specijalitete za svečanu trpezu. Svaka devojčica dok posmatra svoju majku kako sprema različita jela se sigurno zapita, pomisli, kako će ona tako jednog dana, da li će se snaći, da li će umeti, dok gleda majčine  vešte pokrete. Baš od svoje majke sam naučila da spremim dosta toga. Uvek me pohvali i tada sam najsrećnija na svetu. Tako je bilo i juče, pored dragih prijatelja, koji imaju posebno mesto u mom srcu, moja majka i brat mi svojim prisustvom ulepšaju svaki Božić, Božić to i jeste – dan kada je porodica na okupu, dan kada su najmiliji okupljeni oko trpeze.
Božićni dani su dani ljubavi. Dani kada se zaboravlja sve ružno iz protekle godine. Dani kada se slavi život.
Pored običaja koji se razlikuju od zemlje do zemlje, Božić je svuda dan pomirenja i praštanja.
Nemojte misliti na loše stvari, loše ljude, loše postupke, ne svađajte se. Iskoristite najbolje ove dane, dane kada smo svi bliži jedni drugima. Budite sa svojim porodicama, sa svojim prijateljima. Imajte na umu da male stvari čine život, sve prolazi, ali ljubav ostaje, Bog je ljubav! Praštajte!
Mir Božiji, Hristos se rodi!
SA 

среда, 1. јануар 2014.

SREĆNA NOVA GODINA!



Kada sam bila dete  radovala sam se Novoj godini. Brat i ja smo s oduševljenjem iščekivali dan kada ćemo kititi jelku.  Krasili bi je raznobojnim ukrasima, slali čestitke najmilijima i nestrpljivo čekali da odbrojimo poslednje sekunde do ponoći, a tada bi nam mama dozvolila da legnemo kasnije nego obično.  Tada, malena devojčica, pred polazak u školu, verovala sam da Deda Mraz živi negde daleko, gde je hladno, a onda tog poslednjeg dana u godini krene da deli poklone. Taj svemogući čovek bi ostavio po neki poklon koji bi prvog dana u Novoj godini obradovao brata i mene. Nisam se razočarala kada sam shvatila da je taj izuzetan čovek zapravo  naša majka. U svim sutuacijama koje su se dešavale u našim životima, a i onda kada je bilo teško nalazili smo načine kako bi obradovali jedni druge, makar nekim sitnim gestovima, malim znacima pažnje. To nas je činilo srećnim jer sam naučila da Deda Mraz ne dolazi i ne treba da dolazi samo tog jednog dana u godini. Mi smo ti na kojima je da darujemo i da volimo stalno. Svako od nas je Deda Mraz,  tako da on ipak postoji.
Već dugi niz godina tu, kako vole da je zovu, najluđu noć provodim okružena osmesima svojih fanova. Sada zajedno sa njima brojim one poslednje sekunde stare i zajedno ulazimo u Novu godinu. Ako se „po jutru dan poznaje“ onda se ne iznenađujem što su godine iza mene bile zaista uspešne – započela  sam ih uz pesmu, igru, sa divnim ljudima, nasmejanim, veselim. Upute mi predivne čestitke, originalne poklone.
Nego, dozvolili smo  mi ljudi da se odreknemo nekih lepih stvari. Na samom početku sam pomenula pisanje čestitki. Ne sms poruke, ne ni poruke na raznoraznim socijalnim mrežama. Prosto nekada, ne baš toliko davno, kupovali smo čestitke sa slikama zimske idile i sličnim motivima, slali jedni drugima, čuvali one koje nam stignu. Ta „brzina“ kojom se svi pravdaju, koja je zavladala ovim 21. vekom je, kažu, razlog  što ljudi sve manje šalju novogodišnje čestitke jedni drugima. Ovo pisanje četitki, rukom, olovkom, koje polako nestaje, gotovo se gubi, asocira me na otuđenost koja sve više vlada među ljudima, a o tome sam već pisala. Mogu samo da se ponavljam, da vam svima ponovo poručim da se ne odričete jedni drugih. Eto, sam početak godine vam može biti prosto motivacija  da obnovite kontakt sa kim ste ga zbog te, nazovi brzine, izgubili. Da oni zaljubljeni, koji „vrebaju“ osobu kojoj bi poklonili svoju ljubav prosto sednu i napišu pisamce. Ne morate se potpisati, ne morate čekati ni priliku, ne morate čekati neki   poseban dan kao što je baš ova Nova godina ili Dan zaljubljenih... Zašto sami ne bi odabrali jedan dan da bude vaš praznik, dan kada ćete uputiti lepe reči, makar se i sakrili iza njih, prosto bolje ćete se osećati. Uradite to u ovoj 2014 godini koja je pred nama.
Započela sam ovu priču prošle srede. Ne bih sada mnogo dužila, ne bih „premotavala film“ događaja 2013. godine. U ovoj sveopštoj jurnjavi malo usporite, nađite vremena za sebe i svoje najdraže.
DRAGI MOJI, U 2014. GODINI POŽELELA BIH DA MEĐU LJUDIMA BUDE VIŠE LJUBAVI, TOLERANCIJE I RAZUMEVANJA. ŽELIM VAM ZDRAVLJE I SREĆU.
Svaki dan je nova šansa, svaki dan može biti nov početak. Od srca hvala svima vama koji ste u protekloj godini bili uz mene. Volim vas!
Xoxo SA

среда, 25. децембар 2013.

2013. – godina obećanja

Na samom početku, svima koji slave Božić po gregorijanskom kalendaru želim puno zdravlja, sreće i ljubavi. Svojim najbližima podarite pažnju i osmeh  i u radosti provedite ovaj dan.
Čovek mora da dopusti da u njegovoj duši zavlada ljubav, da ne postoje granice kada je vera u pitanju. Svaka religija sa sobom nosi prelepe običaje, pored kojih se sve svodi  na  veru u jednog Boga. Ne odričite se Boga, verujte i molite se. Molite se čak i na  svoj način, jer svako obraćanje Njemu je molitva.
Ovi dani, poslednji decembarski, su dani kada mislimo na svoja dela u protekloj godini. Svima su se dešavale i dobre i loše stvari.  U 2014. godinu   ljudi ulaze sa strepnjom, raznim mislima, željom za bolje sutra, za boljim životom.  Svima  koji prate moj blog želim da poručim da se ne prepuštaju porucima, da u svom srcu i svom umu pronađu volju, da budu disciplinovani, uporni i vredni, ne bi li postigli ono što najiskrenije žele.
Godina koja  je uskoro iza nas donela mi je dosta toga. Pre svega, moj suprug, moja majka, moji najbliži, bili su i ostali moja najveća podrška. Zajedno sa mojim fanovima dali su mi snagu da idem napred i budem bolja. Imala sam više nego uspešnu turneju LOM, susrela se sa mnogobrojnim ljudima koji cene moj rad, fantastični nastupi, fenomenalni koncerti, dva nova singla, pozivi za saradnju od talentovanih i kreativnih  ljudi...  Opet, ništa od ovog se ne bi desilo bez ljubavi i podrške. Novac se troši na razne materijalne stvari, jedino ljubav može stalno da se povećava tako što ulažemo sebe same i to je najbolja investicija.
Kroz svoje pisanje protekle godine želela sam da dotaknem teme koje čine našu realnost. Na žalost loše stvari se dešavaju. Međutim, svi mi zajedno činimo svet u kojem živimo i svako od nas može da učini da naša planeta postane bolje mesto za život. Ne sme čovek da se zatvori u svoj svet želja i snova, već da u svetu oko sebe potraži svoje želje i snove. To je ta bitka života, koji je  isprepletan dobrim i lošim, usponima i padovima. Borba ili predaja  su jedina dva izbora.  Mogla sam da stanem, o da, mnogo puta. Mogla sam da se preispitujem, beskrajno, tada ne bih ostvarila ono što sam oduvek želala – da budem to što jesam.  Jesam po prirodi brza, ali nisam ishitrena.  Temperamentna sam, reagujem u momentu, ali  nisam zlopamtilo.  Ono što danas imam nisam stekla preko noći – pre svega mislim na to što sam uspešna u svom poslu, na svoju karijeru, što volim to što radim. Nikada nisma govorila da mi je to teško i naporno. Neopisiv je osećaj pevati pred toliko ljudi, različitih ljudi, koji sa druge strane imaju tu jednu zajedničku stvar – cene moj rad.  
Moglo bi se reći da je 2013. godina bila godina obećanja, nada za bolje sutra.  Politika me nikad nije zanimala, zanima me to da ljudi žive bolje i nadam se da će  političari čvrsto držati kormilo i ovu zemlju dovesti na pravi put, da će doći  srećna vremena.  Na žalost  broj siromašnih se svakodnevno povećava. Čoveku je sve teže da isplanira kupovinu osnovnih životnih namirnica jer se suočava sa čestim poskupljenjima.  Za standardnu potrošačku korpu potrebno je dati skoro pa jednu i po prosečnu platu, s tim da je prosečna plata u Srbiji  44 000 dinara. Šta je sa onima koji nemaju tu prosečnu platu, ili sa onima koji ne mogu da pronađu posao, a po nekim istraživanja trećina našeg stanovništva je bez posla... gotovo 700 000 ljudi prima neku vrstu socijalne pomoći...  Sve to utiče na svest ljudi, na mlade koji se odaju kriminalu, alkoholizmu, drogi. Naravno da novac ne kupuje sve, novac ne kupuje sreću, ali novcem se kupuje hrana!
Što zbog turbulentne prošlosti, što zbog surove svakodnevice, ljudi se povlače u sebe, gube volju i snagu. Ignorišu svoje  talente i sve manje veruju u sebe, a da ne pominjem koliko je nepoverenja zavladalo među ljudima! Pred kraj prošle godine toliko se pisalo i govorilo o kalendaru Maja i smaku sveta. Nije to bio jedini dugo najavljivan kraj, koji je bio inspiracija filmskim režiserima. Decenijama, pa i vekovima u nazad najavljivan je kraj  života na planeti. Ti dani su prolazili i ništa se nije dogodilo.  Neće nas pogoditi nikakav asteroid, neće doći do sudara planeta, taj smak sveta se odigrava u ljudskim dušama, u čoveku, koji je zaboravio na praštanje, koji je zaboravio na druge.
Teška su vremena. To čujemo svakodnevno, svi smo svedoci da zaista jeste tako. U teškim vremenima ljudi moraju da se drže jedni drugih. Ponoviću da se ništa ne dešava preko noći.  Obišla sam celu Srbiju, što bi se reklo uzduž i popreko. Videla sam plodnu zemlju na kojoj raste korov, seoske kuće obrasle travom, oronule zgrade koje su nekada bile simbol snage, ponosne spomenike svedoke nekih drugih vremena... Videla sam tužne ljudske sudbine, čula njihove priče... Verujem da će doći dan kada će se to promeniti.
U 2014. godini svima bih poželela više ljubavi. Možda je istina da novac vrti svet, ali ljubav pokreće čoveka. Radujte se svom uspehu, ali radujte se i uspehu drugih i verujte, nikada nemojte prestati da verujete.
SA